Savršen odnos između cene i kvaliteta!

arhitektura & građevinarstvo

post pandemic architecture
arhitektura & građevinarstvo

Građevinarstvo i arhitektura nakon pandemije: što nas očekuje?


S obzirom da smo shvatili da je pandemija ne samo zdravstveni nego i prostorni problem, pokazalo se da je sve povezano i sve je uvjetovano jedno drugim. Ovaj prijelomni trenutak u životu našeg društva pokazao nam je i da nam je potrebna drugačija gradnja i bolje osmišljeni prostori – individualni, korporativni i  javni.

Kad epidemiološka situacija diktira prostor

Pojavile su se razne futurističke ideje o prostorima koji će se lako dezinficirati, bolje organizirani radni prostori, hale i uredi u kojima su zaposleni na distanci, kao i tržni centri i hoteli u kojima ne bi bilo bliskog kontakta među ljudima. Postavlja se pitanje: da li će višekatnice postati prošlost? U svijetu već postoje primjeri samoodrživih zgrada u kojima ljudi zahvaljujući dobro osmišljenom sistemu imaju hranu i vodu koja se proizvodi u njihovoj zgradi, pa za njih ni karanten ne predstavlja problem, s obzirom da na krovu imaju prave vrtove, a voda se reciklira i pročišćava.

U ovom tekstu ne želimo da govorimo samo o skupim i gotovo neizvodljivim rešenjima iz budućnosti kao što su ovakve zgrade u kojima bi se moglo stanovati i bez izlaženja u vanjski svijet, niti o providnim zidovima kroz koje je moguća interakcija osobe u izolaciji sa osobama koje su joj došle u posjetu ili nekakvim balonima u kojima bismo bili zaštićeni i upravljali svim oko sebe na dugme. Šta smo shvatili i naučili i o čemu ćemo razmišljati kada je buduća gradnja i osmišljavanje prostora svoga doma, firme i gradske četvrti u pitanju? Kako se više okrenuti ka prirodi?

Male gradske cjeline i smanjenje zagađenja

Potrebna nam je pametna, prilagodljiva arhitektura. Kada govorimo o urbanim sredinama, shvatili smo da nam treba drugačije komunalno uređenje sa malim jezgrima u kojima postoji sve što je građanima potrebno – škola, bolnica, prostor za šetnju i rekreaciju. Arhitektura ne može postojati zasebno od društva i života. Ono što nam treba je preispitivanje gradskog tkiva – gradovi u kojima prioritet ima pješački i biciklistički promet, a ne automobili i gradski prijevoz.

Ne samo zbog aktuelne pandemije, već i zbog alarmantnih podataka o katastrofalnom kvalitetu zraka, shvatili smo koliko je važan pristup čistom zraku. Neophodna su nam rješenja za gradove koja će donijeti smanjenje zagađenja i suzbijanje respiratornih infekcija. Ta rješenja mogla bi biti: više parkova i drveća, manje automobila, pristupačnije, povezanije i sigurnije staze za bicikliste, povoljno iznajmljivanje bicikala, kažnjavanje i ukidanje zagađivača. Ustrojstvo grada takvo da automobili ne budu na prvom mestu, točnije da ljudi ni nemaju potrebu da ih koriste bila bi pametna odluka za budućnost sigurnijih, zdravijih i više ekoloških gradova.

Drugačiji raspored i funkcioniranje radnih prostora

Što se prostora za rad tiče – uredi otvorenog tipa sve popularniji posljednjih godina pokazali su se kao nepraktični. Uslijed ovakvih zaraza, potrebno je ipak podijeliti radno mjesto na manje cjeline, tako da svaki radnik ima svoj osobni prostor u koji mu nitko ne ulazi.

Da bi se izbjeglo dodirivanje gumbova, kvaka, rukohvata, prozora, može se lako zamisliti da će sve biti na daljinsko upravljanje – vrata, pametni liftovi, pa čak i naručivanje kave. Osim toga, visoke zgrade, bilo za život ili za rad, neće biti tako tražene u budućnosti.

Dvorište, spas za tijelo i živce

Osim što smo više počeli da razmišljamo o prostorima za proizvodnju hrane i bavili se uzgajanjem jestivih plodova čak i u teglama na balkonu, shvatili smo koliko su  nam dragocjene prostorije za čuvanje hrane kao što su ostava, podrum i tavan, a oni koji su imali jedini pristup vanjskom svijetu tako što su vrijeme provodili na svojim nevelikim terasama, shvatili su koliko je značajno da naš prostor ima dvorište.

Ljudi sa malom djecom prvi su to primijetili. Svjež zrak, prostor za sjedenje na suncu i dječju igru, gajenje biljaka, pa čak i mogućnost da se bavimo sportom i improviziramo nekakvu malu plažu u vidu  bazena i ležaljki – dvorište je donijelo mnogo pogodnosti onim sretnicima koji ga imaju. U vrijeme pandemije dvorište je imalo blagotvoran učinak – i fizički i psihički.

Prostori za rekreaciju na otvorenom

Kada govorimo o prostorima za rekreaciju u gradovima, teretane i sale predstavljaju veći rizik od zaraze zbog zraka punog bacila u zatvorenom prostoru i mnogo ljudi koji koriste iste sprave za vježbanje, svlačione, toalete a da sve to ne stigne adekvatno dezinficirati. Čak su i podovi potencijalno opasne površi. Izvodi se zaključak da nam je potrebno više prostora na otvorenom na kojima bi stanovnici gradova sigurno mogli da vježbaju na svježem zraku, na terenima, na obalama rijeka, u parku, među zelenilom u svom kvartu.

Traži se vikendica više

Pandemija nam je pokazala da su nam svima potrebne vikendice i kuće za odmor opremljene za rad od kuće. Kako stručnjaci na tržištu nekretnina izvještavaju – u 2020. godini drastično je porasla potražnja za vikendicama. U prvoj polovini 2020. godine sklopljeno je čak 40% više kupoprodajnih ugovora nego u istom periodu 2019. godine.

U proteklih godinu dana nastala je opća pomama za vikendicama, cijene placeva otišle su u nebesa, a kada je iznajmljivanje vikendica na rijeci, jezeru ili planini u pitanju gotovo da nije bilo slobodnih termina. Ljudi su na ovaj način potražili bijeg iz grada i povratak prirodi. Dobro opremljene vikendice sa bazenom bile su najtraženije.

Da li će se konačno graditi pametnije sa potencijalnom ekonomskom krizom, ekološkim problemima u vidu klimatskih promjena i nevidljivim neprijateljem kao što su epidemije na umu?

Povijest nas uči da se nakon ovakvih pošasti mijenjaju razmišljanja i stavovi, a način življenja iznova promišlja, unapređuje i prilagođava.

 

arhitektura & građevinarstvo

Novi pogled na zastakljeni balkon

Što prvo pomislite kada čujete termin “zastakljeni balkon”? Arhitektonska noćna mora, kič, upropašten prostor, zatvoreno i zagušljivo umjesto da bude otvoreno i prozračno, ne? Što ako vam kažemo da zastakljivanje ne mora biti trajno, da stakleni paneli mogu biti veliki, moderni, kombinirani sa profilima u boji antracita, drvenim gredicama, pergolama i lako rasklopivi, a zastakljenu prostoriju po potrebi i u zavisnosti da li je ljeto ili zima možete otvarati i zatvarati. Prostor koji je zimi zapušten i neiskorišten može se ušuškati i koristiti kao zimska bašta na kojoj ćete piti kavu, primati goste, družiti se i na sigurno skloniti od hladnoće svoje biljke mezimice. Posle ovih prijedloga promijenit ćete mišljenje i poželjeti imati ovakav “stakleni vrt” u svom domu.

Read more

arhitektura & građevinarstvo

Deset najčešćih grešaka pri renoviranju

Ukoliko nemate mnogo iskustva u renoviranju, učenje na tuđim greškama može vam uštedeti novac, vreme i što je najvažnije – živce. Bilo da je u pitanju renoviranje kuće, stana, vikendice ili poslovnog objekta, uočeno je da postoje konstantni problemi koji se ponavljaju ukoliko niste dovoljno pripremljeni.

foto: Milivoj Kuhar

1.Pokušavate da radite više stvari u isto vreme

Pre početka radova osmislite kako će radovi teći u etapama i koji majstori dolaze posle kojih da ne dođe do zabune. Ugovorite datume na vreme i ostavite i po nekoliko dana viška za svaku fazu posla, ako se desi neko nepredviđeno odlaganje ili radovi ne budu tekli tempom koji ste zamislili.

Kada govorimo o kompletnom renoviranju: najpre se razbije i izbacuje sve što je staro (parket, pločice, lomi se stara ”košuljica“, skidaju se sva vrata osim ulaznih), potom se rade instalacije – voda, kanalizacija, struja i klimatizacija. Kada se rade električarski radovi, potrebno je obratiti pažnju na razvodni ormar i stare osigurače zameniti novim. Potom se izliva “košuljica”, posle čega se menjaju prozori i ulazna vrata. Zatim nastupa keramičar (lepljenje pločica), pa na scenu stupaju grubi molerski radovi (gipsarski radovi, gletovanje), nakon čega se radi pod (parket, tarket, laminat itd.) Kada je pod postavljen i obavezno ste ga zaštitili folijom ili još bolje kartonom, postavljaju se nova sobna vrata, da bi usledili fini molerski radovi (završno krečenje i ako se rade neke komplikovanije tehnike), pa sanitarije i fina elektromontaža (utikača, prekidača, rasvete: lustera, lampi, plafonjera), a na samom kraju se ubacuje nameštaj, aparati i ugradni elementi. Dekoracija dolazi kao šlag na tortu kada ste sve očistili i sigurni ste da neće više biti prljanja.

Ukoliko se odlučite samo za delimično renoviranje, faze rada su sledeće: najpre se renovira kupatilo, zatim sledi zamena prozora (može da se radi paralelno sa radovima u kupatilu, ako se skidaju i vrata i to može da se obavi u toj istoj fazi). Na redu su grubi molerski radovi sa “prvom rukom“ krečenja, hoblovanje parketa, unutrašnja vrata i završno krečenje.

foto: Stebelka Stebelka www.reshot.com

2. Hoćete sami da majstorišete, a nemate iskustva

Bilo bi preporučljivo da angažujete arhitektu, jer će stručno lice u toj oblasti doneti ideje kojih se vi ne biste setili. Te ideje će osvežiti vaš dom i njima će se iskoristiti prostor na najbolji mogući način, a tačnim merenjem i crtanjem skica i planova izbegavaju se rizici i greške (u savremenim kompjuterskim programima možete unapred videti 3D model budućeg prostora do najsitnijih detalja i donositi odluke dok radovi još nisu započeli).

Pre nego što se prihvatite čekića, bušilice, testere, penjanja na merdevine, lepljenja, varenja, štemovanja, čačkanja strujnih kablova i pentranja na prozorsku dasku, setite se da ima nekog ko će stručnije, brže, efikasnije i pedantnije da obavi posao u kojem se vi do sada niste okušali. Ukoliko ste zanat ispekli isključivo gledajući komšiju, rođaka, prijatelja ili majstora koji je na jutjub postavio tutorijal, imajte na umu da renoviranje može biti opasno zbog mogućih povreda na radu, a postoji i mogućnost da ćete napraviti štetu (sebi i/ili komšijama). Sigurno ima smisla zašto za određene zanate postoji škola i obuka, pa pre nego što probušite neku cev i napravite poplavu ili izazovete strujni udar, oštetite zid ili pod, ipak razmislite da angažujete nekog ko će vam pomoći ili ko će izvoditi radove, a vi eventualno samo asistirati.

foto: Eugen Str

3. Niste predvideli dodatni budžet za nepredviđene troškove

Pre početka radova, potrebno je da porazgovarate sa majstorima, da im zakažete sastanak u prostoru koji će se renovirati kako biste postigli dogovor i utvrdili obim posla, rokove i napravili finansijsku konstrukciju.

Unapred razmislite koje su potencijalne prepreke na koje tokom renoviranja možete naići (majstori bi mogli oštetiti neku cev, otkriti da su neke instalacije neispravne i sl.) i sa strane ostavite novac za “ne daj bože”.

Teško je utvrditi tačnu količinu materijala, pa je uvek dobro imati dodatni novac ukoliko treba da se u toku radova poruči još materijala.

foto: Charles Deluvio

4. Hoćete da prođete što jeftinije

Kvalitet je uvek važan, što iz funkcionalnih, što iz estetskih razloga. Možda boja za zidove ne mora biti ona najskuplja, jer ćete je svakako prekrečiti za nekoliko godina, ne treba vam najnoviji model slavine, ili dok se dvoumite između nekoliko plafonjera nije neophodno da to bude ona verzija koja najviše košta, ali ako se dvoumite između tarketa i laminata po kojem treba da gazite svakog dana i da vas služi dugi niz godina, ne isplati se da izaberete jeftinu robu. Naročito ne treba štedeti pri izboru prozora i stolarije, jer ćete ubrzo shvatiti da uopšte niste uštedeli, već naprotiv napravili bespotreban trošak (skuplji prozor sa višeslojnim staklom i kvalietna stolarija će vas štititi od vrućine, hladnoće i buke bolje nego jeftin, a tu je i energetska ušteda, bez kondenzacije prozora, promaje, vlage itd). Česta zamka je da ljudi odaberu kvalitetan prozor ali ne obrate pažnju da i roletna bude u skladu sa kvalitetom prozora i ubrzo dođu do zaključka da su nepotrebno uložili novac. Roletne manjeg kvaliteta itekako narušavaju toplotnu i zvučnu izolaciju prozora.

Ako štedite na materijalu, pa umesto kvalitetnog odlučite da kupite bilo kakav („samo nek je novo“) ili umesto majstora kojeg drugi ljudi preporučuju (koji svoje usluge naplaćuje više), dogovorite da vam isti taj posao radi majstor koji traži mnogo manje novca, a koji nema nikakve preporuke, vrlo je verovatno da uzalud renovirate prostor i da će vam ubrzo zatrebati ponovno renoviranje.

foto: Callum Hill

5. Žurite i požurujete izvođače radova samo da bi posao bio završen što pre

Ako je sve manje-više u granicama unapred dogovorenih rokova, nema potrebe da majstorima pravite pritisak, jer će među vama nastati tenzija, u žurbi će praviti greške, a posle ćete vi godinama gledati i služiti se prostorom koji je uređen neuredno i sa greškama koje “bodu oči”.

6. Ne komunicirate dobro sa majstorima

Majstori nemaju sposobnost da čitaju vaše misli. Od momenta odabira majstora, potrebno je slobodno postavljati pitanja i uputiti se o kvalitetu i kvantitetu materijala i kako će teći radovi. Pri selekciji majstora presudan je odnos cene i kvaliteta, majstor ne mora biti ni onaj koji svoje usluge naplaćuje najmanje ili najviše, već onaj s kojim ostvarujete najbolju komunikaciju. Sa majstorima se ništa ne podrazumeva, već morate jasno reći šta želite. Potrebno je posebno skrenuti pažnju ukoliko nismo zadovoljni urađenim poslom da se greške koriguju ukoliko je to moguće. Ljudi se često stide da ukažu na to što im se ne dopada, pa prećute nezadovoljstvo, naprave kompromis i prihvate stanje takvo kakvo jeste, a posle budu osuđeni da žive u prostoru kojem svakodnevno vide mane i nije po njihovom ukusu, samo zato što nisu glasno i jasno izrazili svoje želje.

foto: Macau photo agency

7. Niste naručili dovoljno materijala

Bilo da je u pitanju farba ili podne obloge, pločice, parket itd. usred radova shvatate da niste dobro proračunali količine i da morate trknuti u prodavnicu po još. Pitanje je da li će isti model, dezen, boja biti na raspolaganju ili će morati da se naruči i čeka da bude isporučena i po nekoliko nedelja što će vam bespotrebno usporiti radove, a možda ih i potpuno omesti, jer je majstor slobodan da bude angažovan kod vas samo u unapred dogovorenom periodu i mora da ode dalje na sledeći angažman.

8. Niste izmerili više puta

Velika šteta i bespotrebni troškovi mogu biti posledica zbog koje ćete se kajati ukoliko niste uzeli tačne mere.

Pripazite da u fazi elektroinstalacije odredite gde i koliko vam utikača treba, da ne biste kasnije došli u situaciju da vam po sobi budu razvučeni produžni kablovi kao svakodnevna “dekoracija” vašeg doma.

Prilikom nove vodovodne instalacije, povedite računa da ventil bude kod svake česme. U slučaju eventualnog kvara i zamene baterija na taj način ćete moći staviti van funkcije samo tu jednu česmu i obaviti posao.

9. Ne držite se plana

Vi biste se već bavili dekoracijom, a nisu još gotovi ni grubi radovi. Ubacivanjem nekih finijih dekorativnih elemenata izlažete ih riziku da će ih majstori oštetiti ili uprljati. Neka teče faza za fazom.

10. Pre renoviranja niste razmislili kakve ćete kućne aparate odabrati Moguće da vam se aparati neće uklopiti fizički, jer niste predvideli prostor za njih, a postoji i opasnost da neće stilski odgovarati uz dizajn ostatka prostora. Razmislite o dimenzijama, odvodu/dovodu vode i priključku za struju, hoćete li sakriti aparate, uređaje i kablove drvenim elementima, proverite koje će boje biti zastupljene i usaglasite aparate (ako ceo prostor prati industrijski, rustični i starinski dizajn, ultramoderni „svemirski“ minimalistički aparati će „odskakati“ od celog tog ambijenta).

photo: rhondak native florida folk artist

Dakle, kada renovirate, bez srljanja u jeftine, brze i nepromišljene poteze koji bi vas mogli skupo koštati, a kada su vaše želje u pitanju: samo hrabro, jasno i glasno. Sve dobro izmerite i izračunajte, a u rezervi imajte na umu i dodatno vreme, materijal, novac i strpljenje.

arhitektura & građevinarstvo

Garaže i garažna vrata kroz povijest

Prve garaže građene uz kuću počele su se pojavljivati 1920-ih, a postale su popularnije deceniju docnije. Te garaže još uvijek su bile smeštene u zadnjem delu kućanstva. Tokom posleratnog perioda, automobili su stekli veću popularnost i garaže su se pokazale kao pogodne za njihovo čuvanje. Garaža je mnogo više od prostorije za parkiranje automobila. Kroz povijest usavršavanja garažnih vrata bilo je mnogo inovacija i adaptacija koje su današnjim vlasnicima domova i tvrtki dale mnogo mogućnosti pri izboru idealnih garažnih vrata.

Povijest garažnih vrata seže do drevne 3500. godine pre nove ere kada su se pojavili prvi točkovi. Od prvog trena kada su ljudi koristili točkove za prevoz, oni su tražili mesta za parkiranje svojih kolica i vozila. Gradske kapije služile su kao prvi prostor za odlaganje vozila u davnim vremenima. U 18. i 19. stoljeću pojavile su se prostorije za kočije koje su retko kad bile u produžetku kuće, što znači da su vlasnici morali prolaziti kroz druge prostorije kako bi došli do svojih kočija. Te prostorije za odlaganje kočija bile su nalik na štalu sa zemljanim podom, jednostavnim zidovima i kapijama koje su služile kao vrata. Vrata su kačena na šarke i otvarala su se ka spolja. Kako bi se sprečilo da se vrata ražljebe, dodato je ojačanje u obliku slova Z i X koji bi bolje rasporijedilo njihovu težinu.

Posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji su u blokovima stambenih zgrada izgrađene i garaže

Krajem 1800-ih pojavili su se automobili i polako su počeli da zamenjuju konje i kočije. Početkom 1900-ih, zahvaljujući Henryju Fordu, automobili su polako ulazili u češću upotrebu, ali je njihovo čuvanje postalo problem. Termin garaža se prvi put pojavio u engleskom rečniku 1902. godine, što je derivat francuskog izraza „garer“, što znači sklonište, pokrivač.

Najranijim automobilima prvenstveno je trebalo sklonište jer su bili otvoreni – nisu imali krovove. Rani automobili bili su veoma skupi, a vlasnici nisu željeli da se njihovi “mezimci” natope kišom ili napune snijegom. Zbog toga su ih mnogi vlasnici automobila parkirali u štalama ili drugim postojećim objektima. U urbanim sredinama bez ove vrste građevina pojavile su se velike osobne garaže. Te su garaže naplaćivale mjesečnu naknadu, ali još uvek nisu bile savršeno riješenje.

Ubrzo su automobili postali široko rasprostranjeni. Kako su svuda nicale privatne naplatne garaže, tako su i vlasnici automobila počeli da primećuju nedostatke. Na primer, da biste došli do svog automobila u privatnoj garaži, prvo ste morali da pešačite ili da pronađete drugi prevoz da biste stigli do garaže. Time je udobnost automobila gubila svoju svrhu. Tada su se počele pojavljivati lične garaže. U prestižnim katalozima nudile su se montažne garaže koje su se mogle naručiti putem pošte, a prva uspravna garažna vrata reklamirala su se 1906.

Sredinom 20. stoljeća arhitekte su počele da projektuju kuće na koje su već dodate garaže. Ovo je učinilo garaže pristupačnijim, omogućavajući vlasnicima kuća pristup svojim vozilima bez potrebe da prolaze kroz druge prostorije. Nakon Drugog svjetskog rata, automobili su postajali sve veći i veći, a mnoga kućanstva počela su posjedovati dva vozila. Stoga su se povećale i dimenzije garaže kako bi mogle primiti više vozila. Do 1960-ih, garaža je činila oko 45 procenata kvadrata kuće. Rana garažna vrata ličila su na vrata štale ili prostorije za kočije. Bila su to klizna vrata koja su pravila problem kada pada snijeg, jer su često bila blokirana. Ovakva “stajska” vrata brzo bi se istrošila i zahtevala su redovnu zamjenu.

Na selima diljem Panonske nizije dan-danas se mogu videti ajnfort kapije kakve je imala svaka “švapska” kuća s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ajnforti su predstavljali pokriveni kolski ulaz u dvorište, veliki ulazni hodnik. Ajnfort kapije su masivne drvene kapije velikih dimenzija (do čak 3,5 m širine i 5 m visine) na pročelju kuće kroz koje su se mogla uterati zaprežna kola. Tako su Njemci naseljeni u ovoj regiji ostavili pravi arhitektonski biser koji je pored praktičnog aspekta imao i umjetničke elemente (ajnforti su bili ukrašeni detaljima od drveta, kovanog željeza i stakla). U rječnicima je ostalo zabeleženo: “Lepši mu je ajnfort neg sirotinjska soba”, “Sedili su u ajnfortu, jer je tamo ladovina” i “Ko je kupio kuću s ajnfortom, taj je bio zdravo bogat”.

Savremena segmentna i rolo garažna vrata pojavila su se kao rješenje svih problema, jer se koriste lako, dugotrajna su i ne zauzimaju dragocjeni prostor. Došlo se do toga da se njima može upravljati uz pomoć daljinskog upravljača, otporna su na udare vjetra, toplotno i zvučno izolirana, a sprečavaju bilo kakvu povredu automatskim blokiranjem kada naiđu na prepreku.

Kao što smo već rekli: garaža nije samo mesto za ostavljanje automobila. Mnoge tvrtke počele su razvijati biznis “iz garaže” koja je služila kao svojevrsna radionica, a svjetski poznati rokenrol bendovi imali su svoje prve probe upravo u skromnim garažama. Garaža je i mjesto muškog druženja, naročito u Americi gdje su pretvorene u prave “muške jazbine” (tzv. man cave) u kojima se pije piva, sluša glazba, gleda tekma, igraju društvene igre, video-igrice, pikado, biljar i sl. U nastavku pogledajte neke od ideja za unutarnje uređenje suvremenih garaža osmišljenih sa pažnjom i u “momačkom” stilu:

Na sljedećem linku možete pronaći našu kompletnu ponudu garažnih vrata: https://strojoremont.com/proizvodi/garazna-vrata/

 

arhitektura & građevinarstvo

Kratki istorijat prozora i roletni


Arheološka nalazišta svedoče da su prvi prozori postojali u drevna vremena u starom Egiptu, Antičkoj Grčkoj, Starom Rimu, na Bliskom Istoku. Ti prozori zapravo su bili obični prorezi u zidu kroz koje ulazi svetlost i vazduh, a uz to, stanovnici građevine mogli su kroz njih da vide da li nailazi neprijatelj.

 

Još u I veku nove ere grčkom učenjaku Heronu iz Aleksandrije na um je pao izum za napravu koja bi se mogla smatrati prvim automatskim vratima. Nisu bila ni nalik onim kakva se mogu naći u današnjoj ponudi, ali je princip bio isti kao kod roletni kakve danas upotrebljavamo.

Interesantan je podatak da su se prve šalukatre pojavile pre staklenih prozora u Persiji, a potom i u Veneciji.

Staklene prozore je srednji vek doveo na nivo umetničkog dela u vidu oslikanih vitraža po katedralama širom Evrope.

Zastori su u XIX veku bili od papira ili tkanine i na njima su bili naslikani romantični i idilični pejzaži, a potom su u modu ušle bordure i cvetni motivi.

Zastor sa bordurom, SAD, XIX vek

Pokretni drveni zastori kakvi su se koristili u azijskim zemljama postali su inspiracija za savremene zastore koji kontrolišu količinu svetlosti i vazduha koja ulazi u kuću.

Venecijaneri iz XIX veka

Pojedini izvori govore o postojanju prvih roletni u Holandiji u XVII veku, a početkom XVIII veka zabeleženo je da se roletne koriste u Francuskoj i Engleskoj. Prve roletne koje su se mogle podići po principu opružnog valjka kakav se i danas koristi nastale su sredinom XIX veka.

Oglas za prodaju roletni, Konektikat, 1849. godina

Znate li šta je ćepenak?

Ćepenak (tur. kepenk) je drveni kapak kakvi su se mogli videti na pročeljima starih dućana u čaršijama. Ovakva starinska krila drvene konstrukcije koja su služila kao arhitektonski detalj još uvek se mogu videti na jugu Srbije, u Makedoniji i Bosni i Hercegovini. U književnim delima “Gazda Mladen” Bore Stankovića i “Zona Zamfirova” Stevana Sremca često se spominju ćepenci.

https://chouprojects.com/cbd-oil-products/
xxx videos