Garaže i garažna vrata kroz povijest

Prve garaže građene uz kuću počele su se pojavljivati 1920-ih, a postale su popularnije deceniju docnije. Te garaže još uvijek su bile smeštene u zadnjem delu kućanstva. Tokom posleratnog perioda, automobili su stekli veću popularnost i garaže su se pokazale kao pogodne za njihovo čuvanje. Garaža je mnogo više od prostorije za parkiranje automobila. Kroz povijest usavršavanja garažnih vrata bilo je mnogo inovacija i adaptacija koje su današnjim vlasnicima domova i tvrtki dale mnogo mogućnosti pri izboru idealnih garažnih vrata.

Povijest garažnih vrata seže do drevne 3500. godine pre nove ere kada su se pojavili prvi točkovi. Od prvog trena kada su ljudi koristili točkove za prevoz, oni su tražili mesta za parkiranje svojih kolica i vozila. Gradske kapije služile su kao prvi prostor za odlaganje vozila u davnim vremenima. U 18. i 19. stoljeću pojavile su se prostorije za kočije koje su retko kad bile u produžetku kuće, što znači da su vlasnici morali prolaziti kroz druge prostorije kako bi došli do svojih kočija. Te prostorije za odlaganje kočija bile su nalik na štalu sa zemljanim podom, jednostavnim zidovima i kapijama koje su služile kao vrata. Vrata su kačena na šarke i otvarala su se ka spolja. Kako bi se sprečilo da se vrata ražljebe, dodato je ojačanje u obliku slova Z i X koji bi bolje rasporijedilo njihovu težinu.

Posle Drugog svetskog rata u Jugoslaviji su u blokovima stambenih zgrada izgrađene i garaže

Krajem 1800-ih pojavili su se automobili i polako su počeli da zamenjuju konje i kočije. Početkom 1900-ih, zahvaljujući Henryju Fordu, automobili su polako ulazili u češću upotrebu, ali je njihovo čuvanje postalo problem. Termin garaža se prvi put pojavio u engleskom rečniku 1902. godine, što je derivat francuskog izraza „garer“, što znači sklonište, pokrivač.

Najranijim automobilima prvenstveno je trebalo sklonište jer su bili otvoreni – nisu imali krovove. Rani automobili bili su veoma skupi, a vlasnici nisu željeli da se njihovi “mezimci” natope kišom ili napune snijegom. Zbog toga su ih mnogi vlasnici automobila parkirali u štalama ili drugim postojećim objektima. U urbanim sredinama bez ove vrste građevina pojavile su se velike osobne garaže. Te su garaže naplaćivale mjesečnu naknadu, ali još uvek nisu bile savršeno riješenje.

Ubrzo su automobili postali široko rasprostranjeni. Kako su svuda nicale privatne naplatne garaže, tako su i vlasnici automobila počeli da primećuju nedostatke. Na primer, da biste došli do svog automobila u privatnoj garaži, prvo ste morali da pešačite ili da pronađete drugi prevoz da biste stigli do garaže. Time je udobnost automobila gubila svoju svrhu. Tada su se počele pojavljivati lične garaže. U prestižnim katalozima nudile su se montažne garaže koje su se mogle naručiti putem pošte, a prva uspravna garažna vrata reklamirala su se 1906.

Sredinom 20. stoljeća arhitekte su počele da projektuju kuće na koje su već dodate garaže. Ovo je učinilo garaže pristupačnijim, omogućavajući vlasnicima kuća pristup svojim vozilima bez potrebe da prolaze kroz druge prostorije. Nakon Drugog svjetskog rata, automobili su postajali sve veći i veći, a mnoga kućanstva počela su posjedovati dva vozila. Stoga su se povećale i dimenzije garaže kako bi mogle primiti više vozila. Do 1960-ih, garaža je činila oko 45 procenata kvadrata kuće. Rana garažna vrata ličila su na vrata štale ili prostorije za kočije. Bila su to klizna vrata koja su pravila problem kada pada snijeg, jer su često bila blokirana. Ovakva “stajska” vrata brzo bi se istrošila i zahtevala su redovnu zamjenu.

Na selima diljem Panonske nizije dan-danas se mogu videti ajnfort kapije kakve je imala svaka “švapska” kuća s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Ajnforti su predstavljali pokriveni kolski ulaz u dvorište, veliki ulazni hodnik. Ajnfort kapije su masivne drvene kapije velikih dimenzija (do čak 3,5 m širine i 5 m visine) na pročelju kuće kroz koje su se mogla uterati zaprežna kola. Tako su Njemci naseljeni u ovoj regiji ostavili pravi arhitektonski biser koji je pored praktičnog aspekta imao i umjetničke elemente (ajnforti su bili ukrašeni detaljima od drveta, kovanog željeza i stakla). U rječnicima je ostalo zabeleženo: “Lepši mu je ajnfort neg sirotinjska soba”, “Sedili su u ajnfortu, jer je tamo ladovina” i “Ko je kupio kuću s ajnfortom, taj je bio zdravo bogat”.

Savremena segmentna i rolo garažna vrata pojavila su se kao rješenje svih problema, jer se koriste lako, dugotrajna su i ne zauzimaju dragocjeni prostor. Došlo se do toga da se njima može upravljati uz pomoć daljinskog upravljača, otporna su na udare vjetra, toplotno i zvučno izolirana, a sprečavaju bilo kakvu povredu automatskim blokiranjem kada naiđu na prepreku.

Kao što smo već rekli: garaža nije samo mesto za ostavljanje automobila. Mnoge tvrtke počele su razvijati biznis “iz garaže” koja je služila kao svojevrsna radionica, a svjetski poznati rokenrol bendovi imali su svoje prve probe upravo u skromnim garažama. Garaža je i mjesto muškog druženja, naročito u Americi gdje su pretvorene u prave “muške jazbine” (tzv. man cave) u kojima se pije piva, sluša glazba, gleda tekma, igraju društvene igre, video-igrice, pikado, biljar i sl. U nastavku pogledajte neke od ideja za unutarnje uređenje suvremenih garaža osmišljenih sa pažnjom i u “momačkom” stilu:

Na sljedećem linku možete pronaći našu kompletnu ponudu garažnih vrata: https://strojoremont.com/proizvodi/garazna-vrata/